Pošto je prezentovan budžet, kao odgovorni Ugljarčani želimo da predstavimo potrebe, kako bi smo imali ikakvu nadu da se ovdašnje stanovništvo sačuva (a da ne govorimo o rasejanju glasova pošto će nas se svakako svi setiti možda pred i samo pred izbore). Obavezno čitati ceo tekst.
Nedavno je održana prezentacija budžeta opštine Gračanica. Iz tog razloga, ali i krajnjeg zanemarivanja opštine i drugih institucija javno se obraćamo. Neće nam sve sugestije biti idealne, niti će se svima svideti, ali se nadamo da će dati neke rezultate jer je i namera dobonamerna.
Kao prvo, rečno korito je pomenuto, a to je prethodni predsednik opštine Gračanica (sada zamenik premijera u Vladi Kosova) gospodin Branimir Stojanović obećao da će se napraviti ozbiljan projekat kako bi se izbegle nepoželjne poplave i eventualno uredio postor oko reke kako bi život u Ugljaru bio ekološki zdraviji i lepši za njene građane. Interesuje nas gde se tu stalo, da li postoji ikakav plan o početku ozbiljnijih radova? Ne kažemo da je ovo rečeno od reči do reči, ali postoji podsetnik (LINK). Ugljarčani pamte!
Kao drugo, kad smo već pomenuli gospodina Stojanovića, da pomenemo i njegov a "Naš plan" u kome Ugljare nije ni pomenuto. Pomenuta su mnoga mesta u kojima se planira da se izgradi ili renovira Dom kulture, dok se na Ugljare zaboravilo!?
Šta je onda sa započetom izgradnjom Doma zdravlja? Zašto novinari ćute??? Zašto niko ne sme ili ne želi da pokrene to pitanje? Iskreno govoreći, nekima ne smeta, ljudi tu rade koliko rade... I nama je svejedno da li će Dom zdravlja biti u novoj zgradi ili još koliko god "privremeno" izmeštena u privatnoj kući, ali zašto zgrada koja može da bude ponos ovog mesta predstavlja više ruglo, a samo je malo potrebno da se dovrši i odredi namena koja god to bila.
Zašto je apoteka prazna? Čemu služi ako lekova nema?
Oni koji su otišli 99-te, ukoliko do sada nisu prodavali, sada već jesu. Najbolje mesto u centru sela kupio je naravno Albanac, a baš bi bilo lepo mesto za Dom kulture ili npr. Crkvu! Da ne pričamo o recimo zgradi za naše stanovništvo (raseljene, socijalno ugrožene...), nešto poput onih u Lapljem selu. Pitate se kako da opština ili ko već otkupi tako nešto? To je već pitanje (odnosno odgovor) za Vladu Srbije. (;
Pa, i gradonačelnik pre toga, gospodin Bojan Stojanović koji je imao svoje mane u narodu je ostao upamćen da je uradio više. Izgradio i uredio dugo očekivani park za decu, koji su doduše neodgovorni pojedinci urnisali pa se nažalost gotovo i ne koristi. Bolju reč je teško naći.
Kad smo pomenuli prva dva gradonačelnika, da pomenemo i sadašnjeg, gospodina Vladetu Kostića od koga se očekivalo najviše. A za sada je urađeno mnogo malo. Mnogo mnooooogo više se očekuvalo. ne zato što nije urađeno, već zato što ljudi za čoveka poput Kostića prosto očekuju više. Zato je i pisan ovaj tekst. Iz najbolje namere. Da se Ugljare ne zaboravlja.
Naravno, bilo je i primera da je rađeno ponešto. Ne zaboravlja se put kroz selo (ali i uništenja odmah nakon toga zbog nekoordinacije između opštine i regionalnog vodovoda), drugog puta izmedju Ugljara i Preoca i sl. Problem je što su recimo pri pravljenju puta još pre par godina, sa strane nabacani delovi zemlje i kamena, radilo se nedovoljno odgovorno (ne mislimo na pomenutu gospodu već izvršioce) pa je to ljudima koji žive pored puta napravilo više štete nego koristi. Sada kada javne službe prođu da pokose (a to i ne rade često) s obzirom na neravnine pored puta, često ostane drvlje i kamenje. Ljudi pored svojih kuća ne mogu da urade mnogo, jer je za to potrebna ozbiljnija mehanizacija kako bi se poravnjala zemlja pa pokosilo.
Ne zaboravlja se ni renoviranje osnovne škole za koju se sećamo da je delo gradonačelnika Branimira. Ne zaboravlja se ni izgradnja sale, za koju je doduše morao da se seti jedan Francuz da prikupi donacije kako bi se izgradila. Bilo je i primera da je obnovljen balon za fudbal, da se pomagalo koliko se moglo. Lepo je što je još jedna ulica nedavno asfaltirana i ljudi su zahvalni Kostiću na tome, ali ostaje utisak da dosta fali. Da je Ugljare isuviše zaboravljeno. Zadnja rupa na svirali, a ne bi smelo da bude tako.
Voleli bismo da se setimo još nečega, nekog dobrog primera, ali je jako teško. Pa se gospodo zapitajte kakav ste utisak ostavili. Najiskrenije vam želimo najbolje, ali želimo i bolji život. Ljudi polako gube strpljenje.
I ovo nije sve. Pisaćemo i kako ste nam glavnu ulicu, ulicu Cara Dušana preimenovali u Bresjansku(!?), pa se pitamo zašto ulicu Cara Lazara u Gračanici ne nazovete Lapljeseljanskom, ili glavnu ulicu u Lapljem selu ne nazovete Preočanskom ulicom? Ne želimo nikog da uvredimo.
Da ne pričamo o lokalnom prevozu.
![]() |
| Ulica Cara Dušana ili Bresjanska? |
Za (ne)osvetljenje već znate. Gračanica je pokrivena kamerama, a kroz Ugljare svako može da prođe i u trenutku nacionalnog velikoalbanskog naboja provocira srpsku decu. Nemojte se iznenaditi kad se dese incidenti. Mislite o tome.
A to što nismo pomenuli određene ljude, lokalne institucije, to nije zato što nismo našli mane, već što nismo našli baš nijednu vrlinu.
I naravno ovo nisu kritike za gore pomenute ljude ili institucije. Onaj ko se pronađe i uvredi, a pogotovo da mu ni ime nije pomenuto, onda mora da shvati da nešto kod sebe mora da promeni. Odgovonost je na svima nama. Potrebno je da se svi trgnemo i uradimo mnogo više, jer mi to možemo.
A da bismo uradili mnogo više, potrebno nam je samo malo. Malo iskrene podrške.


